Najgori uvod ikada
Na ODG 110 sam igrao Pasión de las Pasiones – Powered by the Apocalypse igru u kojoj igrači preuzimaju ulogu likova u popularnoj telenoveli. Ako niste ni čuli za Divlju ružu, Marisol, ili Esmeraldu odustanite od ovog teksta na vrijeme. Ali ako znate o čemu pričam, nastavite čak i ako nemate dobro mišljenje o takvim serijama.
Ja ne volim telenovele, sapunice, razvlačenje serija u žvaku. Ne volim glumatanje, melodramu, niti … u kratku ja sam apsolutno kriva publika za ovu igru. Bilo mi je sjajno.
Elenco de Los agraviados
Ponuđeni arhetipovi su prekrasno predstavljeni i daju dobar presjek likova telenovele. Mi smo odabrali damu/spletkarošicu, zaposlenicu, (moju) blizanku, i ljepoticu. Bez problema smo na licu mjesta napravili likove, cijeli proces se svodi na odabir: imena, izgleda (sa nekoliko ponuđenih opcija), i poteza (ili dva) koje će lik imati.
U kratko smo ponovili uvod u igru i počeli sa upoznavanjem likova kroz kratke scene u kojima smo opisali kako nas je mrski Felipe Luís oštetio, i zašto mu se želimo osvetiti. Kratko i jako, slatko smo si dali užitka u postavljanju teške sudbine naših likova. Svaki opis je bio popraćen pogledima punim mogućnosti (Da li je Angelin muž stvarno mrtav???), i jako su dobro postavili ton na koji smo išli. Svi smo imali nategnute, skoro nemoguće priče; ali niti jedna nije bila apsurdno smiješna.
I onda smo krenuli igrati, i desilo se nešto neopisivo. Stav svih igrača za stolom je bio prekrasan, i nota ozbiljnosti koje smo se držali je (po mom mišljenju) MVP večeri jer je dala na težini igri koja je prepuna tih apsurdnih i preuveličanih situacija.
Meni je bilo teško šutjeti cijelu večer, i to uglavnom u tuđim trenutcima. Slušao sam što se događa i u većini situacija želio da se scena odigra na jedno tri različita načina (Da li će mu skinuti krvlju zamrljanu košulju? Hoće li ju zavodljivo otkopčat ili strastveno strgnut? ¡Dios mío! Nije ni dotaknula košulju!!!). Ne znam da sam ikad doživio tolike naljeve ideja i mogućnosti, a siguran sam da nikada nisam toliko pozorno slušao što mi suigrači rade.
Edición del director
Kao igrač nakon partije želim se osvrnuti i na stvari koje smo mogli odigrati bolje.
Kao osoba koja nimalo ne pati od rekvizita i pomagala za stolom nedostajale su mi slike likova. Uopće mi nije bio problem pratiti tko je tko, ali ne mogu se othrvat dojmu da bi slike glumaca, i to baš one slike koje se šalju na casting, na stolu pridonijele dojmu i da bi bilo bolje za pratiti i možda bilježiti odnose među svima nama
Par puta smo se osvrnuli da li je trebalo uspostaviti odnose među likovima. Tokom večeri sam se ja zalagao da nije potrebno; da igranje PbtA igara (koje guraju fiktivne događaje u prvi plan) traži da se stvari definiraju samo kada je potrebno i što je potrebno. Ne mislim da sam bio u krivu, ali za našu jednu jedinu partiju jesam. Znali smo da ćemo igrati samo jednu partiju, i trebali smo staviti više ograničenja. Na kraju uvoda u pojedini lik smo trebali posvetiti i minutu na odnose koji ionako postoje na character sheetovima.
Interakcija među likovima igrača je bila premala za igru u kojoj se puno poteza okida na interakciju igračkih likova. MC nas je trebao stavljati u veći konflikt, odnosno stavljati u iste interakcije, a i mi kao igrači smo trebali ići više na druge likove. S jedne strane je postavljanje scene koristilo i kao postavljanje fokusa na neki lik (pa bi on često završio u interakciji sa NPCima). Ali i postavka igre je bila da mi (the party) tražimo osvetu! I onda je svatko od nas dobio svoju scenu i, prirodno, gurao agendu kroz NPCe. Ne znam kako bi ovaj drugi dio riješio; jedino što mi pada na pamet – dogovor prije početka.
Npr. mogli smo imat dogovor da ja (ljepotica) idem na osvetu protiv zlog Felipe Luísa, ali da je moja blizanka to da preuzme moj život i da joj je moj osvetnički pohod problem jer ga ne želi i ugrožava njezin plan o mirnom životu kao ja …
Los Favoritos del Público
Ovo je jako zanimljiva PbtA igra koja na sjajan način pitanjima zamjenjuje karakteristike. Potezi su dobri i zanimljivi. Donosi puno sitnih mehaničkih elemenata kojima pomaže u postavljanju narativnih okvira i očekivanja jedne telenovele.
Sve u svemu, iznenađen sam koliko mi se igra svidjela. Nema bolje kritike od želje da Los agraviados dobiju drugu sezonu, bez izmjene u glumačkoj postavi.