Još jedno jednostavno pitanje za arheologiju. Ne znam točno  kada, ali bilo je unutar par godina od kad sam prvi put zaigrao. Ne sjećam se da sam mislio da je to neki bauk, više sam se brinu o oko poznavanja pravila i takvih odluka tokom igre.

Znam otprilike koje bi to mogle biti knjige, ali u duhu pitanja je možda točnije odgovoriti koji sam RPG drugo nabavio. A to je za to doba prikladnije jer se do knjiga nije moglo lako doći, pa se jako puno materijala fotokipiralo. Nisam siguran koji je drugi RPG koji sam kupio. Počeo sam sa AD&D…

Bio sam bratov potrčko. On me godinama izluđivao nekim izjavama koje nisam razumio (npr. pao si DEX roll). A u Rimu je kupio minijature za svoje prijatelje, i potrčko ih je trebao dostaviti. Tako sam jednu subotu prije podne otišao u to neku Igroteku i predao par plastičnih vrećica sa olovnim minijaturama nekom Ozrenu. Taj…

Ja nikako. Meni je bad gnjaviti prijatelje koji ne gejmaju da probaju. Ali mislim da danas svi znamo kako se dođe do većeg broja igrača. Popularizacija kroz medije. Od prikazivanja D&Da u Stranger Things, kroz mase dobrih streamova i APova, do igara koje će zaintrigirati nekoga tko nema pojma (vidi Avatar Kickstarter koji je privukao…

Volim misliti da je odgovor jednostavan. Prve igre miim da trebaju biti jasne u smislu pravila i što možeš. Zato mi se za to čine dobro te PbtAste igre. Pa je onda i odgovor da –  svijet će im se igre birane za početnike, u žanru koji vole i poznaju.

Ne znam ali moralo bi biti ugodno i privatno. Mislim da bi bilo fora odigrati prvi session u nekoj kolibi, sa vatrom i kaminom, na velikom stolu punom igračko—prehrambenih artikala. Dok vani šišti prvi vjetar mlade jeseni.